Socijalno-pronacionalni Pokret

četvrtak, 03.01.2008.

Objavljen Dokument o limbu

03.01.2008 | 09:26 | IKA V - 99443/1

Objavljen Dokument o limbu

Dokument Međunarodne teološke komisije bavi se "graničnim pitanjem" sudbine djece umrle bez krštenja

Zagreb, (IKA) - Pitanjem sudbine djece koja umiru a da nisu primila krštenje bavi se Dokument o limbu Međunarodne teološke komisije "Nada u spasenje djece umrle bez krštenja" koji je u hrvatskom prijevodu objavila "Kršćanska sadašnjost" iz Zagreba. Riječ je, priznaju u Međunarodnoj teološkoj komisiji, o jednom od najtežih teoloških pitanja. To je "granični slučaj" gdje se lako može pričiniti da postoji stanovita napetost između nekih bitnih načela vjere, napose između nužnosti krštenja za spasenje i sveopće spasenjske volje Božje.

U današnje vrijeme kulturnog relativizma i religijskog pluralizma, podsjeća dokument, broj nekrštene djece u znatnom je porastu te je zbog toga razmišljanje o mogućnosti spasenja i te djece itekako hitno. Crkva je svjesna da se to spasenje može postići samo u Kristu po Duhu. No, kao majka i učiteljica, ne može a da ne razmišlja o sudbini svih ljudskih bića stvorenih na Božju sliku, a na osobit način najslabijih i onih koji još uvijek nisu sposobni služiti se razumom i slobodom, ističe se u dokumentu u kojem se donosi povijesni razvoj toga pitanja. U tekstu se tako podsjeća kako se u tradicionalnom učenju u vezi s tim pitanjem pribjegavalo teoriji o limbu, shvaćenom kao stanje u kojem duše djece umrle bez krštenja, budući da su pod istočnim grijehom, ne zaslužuju blaženstvo, ali budući da nisu počinili osobnoga grijeha ne podliježu isto tako nikakvoj kazni. U teološkom se proučavanju došlo do zaključka da postoje teološki i liturgijski razlozi koji pružaju nadu da djeca umrla bez krštenja mogu biti spašena i ući u vječno blaženstvo, premda se o tome pitanju objava ne izjašnjava izrijekom. Nijedno od promišljanja koja taj tekst pruža u prilog novom pristupu tome pitanju, upozorava se u dokumentu, ne može se koristiti ni da se zaniječe nužnost krštenja niti da se odgađa obred kojim se isti podjeljuje. Postoje, radije, razlozi za nadu da će Bog spasiti tu djecu, jer se nije moglo učiniti ono što se željelo, naime krstiti ih u vjeri Crkve i na vidljiv ih način pridružiti Kristovu tijelu, ističe se u Dokumentu o limbu.

Dokument, kako s gledišta spekulativne teologije, tako i s praktično-duhovnog vidika, sačinjava korisno i učinkovito sredstvo za dublje razumijevanje tog problema, koji nije samo doktrinalne naravi, već u suvremenom dobu ima i nemalu pastoralnu važnost.

utorak, 18.12.2007.

BLAGOSL0VLJEN BOŽIĆ, PUNO ZDRAVLJA I SREĆE, SVIM HRVATIMA-KATOLICIMA I SVIM KATOLICIMA ŠIROM SVIJETA , ŽELI SPP

Sestre i braćo ; Hrvati-Katolici!

Kao što znamo Božić je kršćanski blagdan kojim se proslavlja rođenje Isusa Krista.Podsjetimo se ipak prikaza rođenja Isusova po Lukinu Evanđelju (1-2):

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Božić je, daklem, rođendan Isusa Krista. Uz Uskrs to je glavni kršćanski blagdan, a proglašava da je Sin Božji postao čovjekom: radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se.Tim riječima staro kršćansko Vjerovanje ispovijeda tu istinu vjere, a Novi Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje i danas Andrija Buvina, Rođenje Kristovo,
vratnice splitske katedrale, 12. st.dvijetisućljetnu vjeru Crkve da je Isus iz Nazareta začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice.

On nije rođen ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga(Iv 1, 13). Dogodilo se to u punini vremena, u vrijeme rimskog cara Augusta, u Betlehemu judejskom. Bio je u obličju Božjem i nije držao za otimačinu da bude jednak Bogu, nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao sličan ljudima i vanjštinom bio je nađen kao čovjek(Fil 2,6-7). Postao je jedan od ljudi, njima u svemu sličan osim u grijehu, naš povijesni drug i suputnik.

Premda je božićno blagdanovanje utemeljeno na biblijskom Božiću i zato svojina svih kršćanskih naroda, u Hrvata je toliko istaknuto da se opravdano govori o hrvatskom Božiću, i to osobito zbog pučkih običaja, posebno jaslica, božićnog žita i drvca i narodnih božićnih pjesama, kao što je ova:

Radujte se narodi

Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!

Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva "Glorija" po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!

Zapjevajmo, sestre i braćo, ovu i druge naše Hrvatske Božićne pjesme , na slavu našem Gospodinu, veselimo se u ove dane slavlja , znajući da nas ON čuva i vodi, u ovim teškim vremenima, ali ujedno i vremenima zore Novog Doba , u koje zakoračismo, hrabro i ponosno , na Njegovu radost.

Nek je Vama i Vašim Obiteljima blagoslovljen Božić!


Temeljni Zdrug
Socijalno-pronacionalnog Pokreta
i Temeljnik, kao primus inter pares , osobno

Zagreb/Maribor/Berlin, 18. prosinca 2007.godine Gospodnje

ponedjeljak, 29.10.2007.

HRVATI-HARAHWAITI-ARYAN-znanstvene činjenice o iransko-aryanskom podrijetku Hrvata

Ime Hrvati, prema suvremenim istraživanjima vuče korijen iz iranske ili arijske riječi, i najvjerojatnije iz proto-arijskog saraswati (sanskrt), koje se kasnije pretvorilo u Harahwaiti.

Ono datira iz 3750. godine prije Krista.

Ovdje treba znati da su Arya narodi prodrli u Indiju, noseći sa sobom iransko ime i iranski jezik. Danas se oni nazivaju Hindusima (po rijeci Ind) i čine granu Indoeuropskih (Arijskih naroda).

Aryan znači 'plemeniti' a prefiks ar- prisutan je kako u imenu Aryan, tako i u raznim drugim nazivima. Čak je i u asirskom postojao naziv Arvat.

Ostale razne varijante nalazimo i kod drugih naroda koji su bili u kontaktu sa Hrvatima, a ovaj etnonim ostao je i danas sačuvan imenima naselja i gradova kao u Siriji (Arwata), Chorwat u Indiji, a u Kurdistanu postoji i selo Hrvati.

Značenje imena Hrvati moglo bi imati slično značenje koje ima i ime Arya i Harahwaiti.

U jednom rukopisu koji datira iz 1370. pr. n. e. spominju se Hrvati i njihov jezik kao Hurrvuhe. U vremenima Ahemenida, napose kod Kira II. i Darija I. postoji istočna iranska provincija Harauvatya i pleme koje tamo živi nazivano Harauvatis ili Harahvaiti, spominju se 12 puta. Postoje i dva rukopisa koja spominju Hrvate u Iranu u II. i III. stoljeću prije Krista u zemljama Horooouathos i Horoathoi. Godine 318. spominju se Aryans (Arijci) Horites (Huriti) ; 559. govori se o arijskim konjanicima Hrwts s područja Krima i Azova.

Lanac imena koji od III. tisućljeća pr. Kr. povezuje kavkasko-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda ovako:

Huravat - Sarasvat - Aruvat - Harahvaiti - Harvat - Aurvat - Harauvatiš- Harauvatija - Harauvatim - Harauvat - Harahvat - Horohvat - Arivates - Horvathos - Hrovatoi - Crvat - Harvat - Horvat - Hrvat

U prilog iranskog porijekla Hrvata upućuje i jezik ali i odjeća. Postoje mnoge sličnosti imena sadašnjih Hrvata i onih koja su se koristila u starom Iranu. Još jedna stvar upućuje na iransko porijeklo, njihova odjeća. Oni su se oblačili poput Sasanida. Većina lokalne ženske odjeće kod hrvatskih žena bila je nalik onoj što su nosile žene starog iranskog carstva. Hrvati ipak stigoše u novu domovinu, sa ili bez Tuge i Buge i njihovom braćom. Imena ovih ljudi svakako danas nalazimo u imenima plemena koji naseliše nove hrvatske krajeva: Tugomirići, Bužani i drugi plemena su čija je povijest mnogo jasnija, a neka postadoše i obiteljskim imenima.

Glagoljicom i danas piše čak 12 milijuna ljudi u Zakavkazju, od Abhazije do Karabaha. Tamo su već odavna prije Krista u ranom Iranu i u Kurdistanu pod stijegom šahovnice i tropleta cvjetale velike samosvojne civilizacije u vlastitim ranim jezicima hurrwuhé i hurâti u kraljevstvima Harauvatiya prije 2600-2323 god., pa najvecem Hurátina prije 2843-2578 god., Hurrwuhi-Ehelena prije 3520-3268 god. i najstarijem Hurrwúrtu prije 4360-3710 godina. U njihovim prijestolnicama - wesi, stolovalo je pod trobojnom tijarom cak pedesetak ranih banova i kraljeva, npr. Bratarna, Surina i Radomišt, s ratnicima - marjani i svecenstvom - yarani pod prvosvecenikom Lubura i božanstvom Nina-Sawúška.

Kratak povijeski slijed događaja:

Sedmo je stoljeće, Avari su navalili na Dalmaciju i zauzeše 614-615 Salonu, Hrvati su još iza Karpata. Na putu prema obalama Jadrana prethodi utemeljenje Bijele i Crvene Hrvatske. Oni su kao nomadski narod oko 200. prije Krista migrirali u stepe i ujahali u Europu pred kraj 4. stoljeća, moguće zajedno sa Hunima. Pokorili su Slavene na području sjeverne Bohemije i južne Poljske i osnovali Bijelu Hrvatsku. Slavenski jezik preuzeli su od brojčano mnogobrojnijih Slavena, ali su sačuvali hrvatsko ime koje ih je pratilo tisućama godina unazad, prvi puta spominje se kao Harahwaiti iz 3750. prije nove ere.

U 7. stoljeću došavši na rimsko područje nazivaju ih Slavenima.

Prateći kronološki povijesna imena Hrvata pratimo ujedno i njihovu migraciju iz Irana i Afganistana (Harahvaiti i Harauvati) pa na područje Armenije u Gruzije (Hurravat i Hurrvuhe), do Crnog mora Horoouathos i napokon na obalu Jadrana (Croati). U 4. stoljeću Hrvati prodiru u područje naseljeno Antima i osnivaju Crvenu Hrvatsku (na području današnje Ukrajine) gdje ih nazivaju Horiti. U vikinških putopisaca ova je zemlja nazivana Krowataland. Kod ruskih i poljskih putopisaca nazivani su Carvati, Rothe Krobatthen i Horvaty. Ukrajinska se Hrvatska po smrti kralja Mezamera ujedinjuje s Bijelom (zakarpatskom) Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Glavni grad ove države bio je današnji Krakov. U šestom stoljeću antsko-slavenski savez se raspada pod pritiskom Avara. Anti nestaju. Hrvati se podigoše i potjeraše Avare do Jadrana gdje su utemeljili drugu Crvenu Hrvatsku. Ovdje su oni trebali stići negdje u drugoj polovici 7. stoljeća. (Prema caru Herakliju ipak su već 630. otjerali Avare i Slavene s Jadranske obale.)
Sedmo je stoljeće, Avari su navalili na Dalmaciju i zauzeše 614-615 Salonu, Hrvati su još iza Karpata. Na putu prema obalama Jadrana prethodi utemeljenje Bijele i Crvene Hrvatske. Oni su kao nomadski narod oko 200. prije Krista migrirali u stepe i ujahali u Europu pred kraj 4. stoljeća, moguće zajedno sa Hunima. Pokorili su Slavene na području sjeverne Bohemije i južne Poljske i osnovali Bijelu Hrvatsku. Slavenski jezik preuzeli su od brojčano mnogobrojnijih Slavena, ali su sačuvali hrvatsko ime koje ih je pratilo tisućama godina unazad, prvi puta spominje se kao Harahwaiti iz 3750. prije nove ere.

Danas ipak postoje mnogi realni dokazi koji pobijaju teoriju o slavenskom porijeklu Hrvata.

Prisutnost Hrvata u područjima naseljenim Antima povukao je teoriju o njihovom slavenskom porijeklu, što je napose odgovaralo panslavistima i pretvorilo se u politički mit.

Znanstvena istraživanja o iranskom porijeklu Hrvata bila su za vrijeme Jugoslavije cenzurirana, i nisu smjela biti publicirana, Hrvatima je povijest pisala politika. Napori da se otkriju dokazi istraživanja o ovom problemu žive već dvjesto godina. Godine 1797. jedan istraživač učinio je studiju o iranskom porijeklu Hrvata i zaključio da su migrirali iz zapadnog područja stare Perzije. Uništavanjima dokaza tijekom stvaranja Jugoslavije (1918.) daju primjer 'vukovi', bigot (licemjeri)-Slaveni koji su sakupljali ovakve dokaze i uništavali ih. Ova se praksa primjenjivala od 1918. pa do 1990., a njezino nepoštivanje smatralo se kriminalnim činom, četvoricu istraživača ubila je jugoslavenska tajna policija.

Jedan od ranijih oblika hrvatskog imena, §źˇź‘�źŁ (Horoathos), nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200. godine, nađenima u luci Tanais na poluotoku Krim. Oba kamena se čuvaju u arheološkom muzeju ruskog grada Petrograda.

Pismo čelniku najstarije banovine Hurrwurtu i akadskom vazalu Kurdistana Hurru-Bani
Arwatal iz Urkiša oko god.2340 pr.Kr. (dokumentirano akadskim klinopisima nadređenog cara Sargona Velikog)

Sirijski klinopis Idrilima Alepskog vazala prvog vladara Hurrwuhe-Šarmata Bratarina
Mitanni iz Wasugana u Kurdistanu oko 1500 godina pr.Kr.

Tri staroperzijska klinopisa godine 530. pr.Kr. kralja Darija I. (525-486.g.pr.Kr.)
staroiranskom vojskovođi Harauvatim Bandaka VIVANA, vladaru satrapije Harauvatiya u antičkom Afganistanu

Sarmada (kralj) Surina (53-36 g.pr.Kr.) uništava s oklopnom konjicom 53.g.pr.Kr
brojne rimske legije gdje pogiba i sam rimski konzul Crassus

Kralj RADOMIŠT odolijeva mnogobrojnim rimskim legijama koje provaljuju u Perziju
Sirijski biskup ZACHARIAS RHETOR 559.g.nakon Kr. pismeno svjedoči o kasnoj neslavenskoj selidbi arijevskoga konjičkog naroda Hrwts uz sjeverne obale Azovskog mora

petak, 21.09.2007.

KAKO RIJEŠITI PROBLEM "UMIRANJA" HRVATSKIH SELA I VELIKOG UVOZA HRANE, PRENAPUĆENOSTI ZATVORA I ANTIDRŽAVNE AKTIVNOSTI ATEISTA-jedno od razmatranja mogućeg rješenja

Svjedoci smo realne situacije da stanovništvo napušta Hrvatska sela, oranice, nekad plodne, ostaju neobrađene,Hrvatska zbog toga ( i drugih razloga o kojima neće ovdje biti riječi) uvozi hranu umjesto da je izvozi, gradovi su puni osiromašenog stanovništva koje je pristiglo "trbuhom za kruhom" iz ruralnih i urbanu sredinu, u kojoj međutim se ne snalazi i ne nalazi posao...

To je realna situacija, međutim, to nikako ne znači da je to situacija koju se naporom Države ne može riješiti, iako vas suprotno uvjerevaju razni defetisti.

S druge strane,svjedoci smo i prepunjenosti naših zatvora , često punih sitnih kriminalaca, koji i nisu velika prijetnja sigurnosti Države.

Nadalje, određeni broj stanovništva sve svoje napore usmjerava ne na rad u korist Države i društva, već protiv Države , ne želeći "ni čuti" za nastanak Hrvatske Države utemeljene na Katoličkoj vjeri.Oni ogromnu energiju troše na sve aktivnosti koji bi mogle, madaju se oni, onemogućiti nastanak takve Države.U pravilu radi se o ateistima.

Rješenje je, kao i uvijek, jednostavno i ujedno genijalno-ako se žali nešto učiniti na dobrobit Države.

Rješenje je u dislokaciji dijela urbanog stanovništva iz gradova na selo, gdje će isti raditi na našim poljima, naravno za plaću koju će odrediti Država.

Tim bi se postigao višestruki učinak; ateistima bi se omogućilo da se sami izdvoje iz Katoličke sredine, koja im, sami kažu, ionako ne odgovara; odgovornijim pojedincima iz te skupine omogućilo bi se da vrše određeni nadzor nad pojedincima-sitnijim kriminalcima koje će se preseliti na prisilan rad na selo, čime će se osloboditi prostor u zatvorima.
One pak koji rade protiv Države na taj će se način getoizirati i onemogućiti da svoje sulude ideje šire naivnim pojedincima u napućenim gradskim sredinama, nego će isti biti da facto podjeljeni na manje skupine u nizu sela gdje će obavljati društveno koristan rad.

Domicilno pak pošteno Katoličko Hrvatsko stanovništvo vršit će nadzorne poslove nad gore navedenim skupinama, obavještavati Hrvatsku Policiju o eventualnim problemima i sl.

Sve ovo opet će osloboditi urbane sredine pritiska stanovništva, olakšati promet i sl., a onima pojedincima koji se istaknu svojim radom na selu može se omogućiti kao nagrada povratak u gradske sredine, naravno pod uvjetom da prihvate Katoličku vjeru i odbace Sotonu.

Ovo je samo jedan kratak nacrt, dok je detaljan Plan dobrovoljnog dislociranja pojedinih grupa stanovništva u izradi.

utorak, 04.09.2007.

Hrvatska među zemljama s najmanje ateista na svijetu

Socijalno-pronacionalni Pokret s ponosom prenosi slijedeću vijest, koja samo potvrđuje ono što mi odavno tvrdimo,a to je činjenica (sada potvrđena i od strane najvećih skeptika) da je Hrvatska jedna od država s najmanje atesita na svijetu, preciznije:
Hrvatska se, prema istraživanju američkog sociologa religije Phila Zuckermana, našla među zemljama s najmanjim postotkom ateista, agnostika i nevjernika, kojih je u našoj zemlji tek 314.790.
Gore navedene rezultate obajavili su svim bitni mediji u nas i svijetu, što je posebno značajno kako bi svi ateisti jasno i konačno shvatili da su velika i zanemariva manjina u našoj zemlji, te da Hrvati katolici imaju pravo ,kao velika većina,uredti svoju Državu po svojoj mjeri.

srijeda, 11.07.2007.

Vatikan: 'Katolička crkva je jedina Crkva'

Kongregacija za nauk vjere objavila je dokument pod naslovom 'Odgovori i pitanja' koji se odnose na neke aspekte crkvene doktrine, a prema kojemu je Katolička crkva jedina Kristova crkva, dok su sve ostalo krščanske zajednice.

Prema tom tumačenju, Katolička crkva jedina je onakva kakvu je Krist osnovao i kakva će ostati, dok se ostale kršćanske zajednice, kao primjerice protestanti, ne mogu nazivati Crkvom, a jedino pravoslavci imaju nekih elemenata Crkve

Dokument koji je potpisao pročelnik Kongregacije, kardinal William Cardinale Levada, uz zahtjev i dozvolu pape Benedikta XVI., zasigurno će izazvati polemiku.
Sada se potvrđuje dokument Drugog vatikanskog koncila 'Lumen Gentium' (objavljen 1963.), koji kao 'posebnu crkvu' spominje pravoslavne nacionalne zajednice, koje su združene s Katoličkom crkvom po priznanju svećenstva i euharistije.
Protestantske zajednice ne mogu, tumači se, biti smatrane crkvama, jer ne predviđaju svećenstvo i ne čuvaju na suštinski način sakrament euharistije.
Dokumentom se želi ukloniti sva konfuzija i tumačenja koja su se nagomilala godinama na teološkom horizontu, pa i u tumačenjima dokumenta 'Lumen Gentium'. Naglašava se kako jedino Katolička crkva ima sve elemente koje je uveo Isus.
Tumači se da i pravoslavci, koji su zadržali neke od tih elemenata, nisu crkvom nasljednicom Isusovih temelja, jer ne priznaju primas Pape, Petova nasljednika. Ipak pravoslavne nacionalne zajednice zavrijeđuju ime Crkve, ali uz pridjev
'posebne' Crkve, te mogu, kako se navodi, biti nazivane 'Crkve sestre Katoličkih posebnih crkava'.


SPP JE ODUŠEVLJEN OVOM VIJEŠĆU !TO JE UPRAVO ONO ŠTO MI TVRDIMO OD OSNUTKA!BRAVO PAPA NAŠ HRABRI!

ponedjeljak, 04.06.2007.

POZITIVNA EUGENIKA

“Narodi koji će se najozbiljnije pozabaviti svojom genetskom budućnošću
najvjerojatnije će i imati budućnost.”

C.D.Darlington(http://en.wikipedia.org/wiki/C._D._Darlington)

«Dok je strah da će manipulacija ljudskim genomom stvoriti nad-rasu danas izlišan,
bojazni o idealnim pojedincima različitih vrsta mnogo su realističnije.Preostaje
etičko pitanje trebaju li te bojazni biti bojazni ili nade.»

John Harris,Clones,Genes and I orality ,1998.

Za početak, za one koji ne znaju;EUGENIKA je "znanost koja se bavi unaprijeđivanjem nasljednih kvaliteta rase ili uzgoja (Merriam-Webster), a pojam je stvoren krajem 19. st. od strane F.Galtona.

Što je "pozitivna eugenika"?
To je , jednostavno rečeno, unaprijeđenje genetskih svojstava populacije povećanjem broja
sposobnih,genetskih obdarenih parova.
Široj, neobaviještenoj i godinama obmanjivanoj i indoktriniranoj javnosti je poznat tek "nacistički" isječak eugenike.Manje, da ne kažemo nikako je poznato da je ukupan
broj steriliziranih osoba obilježenih kao “slaboumnih ”,u Sjedinjenim Državama prije
II svjetskog rata,kao i u Skandinaviji nakon II svjetskog rata bio istovj eta spomenutoj tzv.nacističkoj brojci.(Darko Polšek, Sudbina odabranih,ArtTresor, Zagreb 2004.g.) Isto je tako gotovo nepoznato da su se u redovima genetičara
komunista sve do 60ih godina ovoga stoljeća predlagale slične metode .

Što su o ovoj temi mislile osnivačice feminističkog pokreta?Pogledajmo: Tako je primjerice poznata američka feministkinja Victoria Woodhull
u djelu Naglo razmnožavanje nesposobnih (1891)izrekla sud mnogih:“Najbolji umovi
današnjice prihvatili su činjenicu – želimo li imati superiorne ljude,moramo ih
množiti;a imbecili,kriminalci,pauperi i drugi nesposobni nepoželjni građani ne
smiju se množiti ” (cit.prema Paul 1995.)

Isto tako,novija su istraživanja pokazala da su se i renomirani biolozi poslijeratnoga
razdoblja,poput austrijskog nobelovca Konrada Lorenza izjašnjavali u prilog eugeničkih metoda.Lorenz je primjerice rekao:

«Postoji jaka analogija između ljudskoga tijela napadnutog rakom i nacije koju su zaposjele subpopulacije s urođenim poremećajima koje predstavlja u društveni teret.Baš kao što je u slučaju
raka na bol i tretman što brže uništiti parazitski rast,eugenička obrana protiv
disgeničnih društvenih efekata oboljelih subpopulacija isto je tako nužno pridržavanja drastičnih
mjera...Ako se ti inferiorni elementi svrsishodno ne eliminiraju iz zdravih populacija,
onda će,baš kao što se stanice malignog tumora šire po tijelu,i takve populacije
uništiti i sebe i tijelo domaćina.» (cit.prema Meher,1987).

Slični primjeri i citati mogli bi se navoditi i nedogled, ali ovdje sada s tim završavamo jer je ovo bio samo kratak pokazatelj da egumenika kao znanost nije ništa novo, niti išta "staro", ništa "desno" niti išta "lijevo", da ista nije neka mariginalna znenost marginalnih likova, već se istom bave i o istoj promišljaju i nobelovci...

Krajnje je vrijeme da se i mi ozbiljno "pozabavimo" ovom temom , ako želimo kao Nacija opstati na ovim prostorima.
Mi imamo kvalitete znanstvanike , spremne uhvatiti se u koštac s problemom oboljelih subpopulacija i njihovim očiglednim negativnim učinkom na zdravlje Nacije ,ali i na opstanak Nacije, samo treba stvoriti odgovarajuću zakonsku regulativu koja će isto omogućiti.

To će biti NAŠ zadatak.

srijeda, 30.05.2007.

Još jedan povijesni potez- Papa ukida limb 2008. godine!!!

NEKRŠTENA DJECA ODLAZE U RAJ
Papa ukida limb 2008. godine

Papa, kojeg od milja i zbog njegovih povijesnih poteza zovemo i papa "Hrabri" donio je još jednu povijesnu odluku .

O čemu se radi?

Limb je mjesto gdje borave duše djece namjerno ubijene u majčinoj utrobi i mala djeca koja nisu krštena. One ne idu u Nebo. To je mjesto bez blaženog gledanja Boga ili Pakao bez patnje. Postoji neka vrst blaženstva, no to nije nebesko blaženstvo. U Danteovoj Božanstvenoj komediji limb se nalazi u prvom krugu pakla, a u njemu se nalaze i duše svih dobrih ljudi koji su umrli prije Krista te čekaju dan uskrsnuća.


Termin limba posljednjih nekoliko godina počeo se smatrati zastarjelim, a poznato je da mu se Benedikt XVI. protivi još iz vremena dok je bio predstojnik Kongregacije za nauk vjere kada je izjavio "da se radi samo o teološkoj hipotezi koju bi on osobno ukinuo". No, kako pišu agencije, Benedikt XVI. smatra da prvenstveno treba ukinuti 'Limbus infantium', u kojemu se nalaze nekrštena djeca, odnosno prihvatiti koncept da i nekrštena djeca odlaze u raj. Stručnjaci objašnjavaju kako ukidanjem limba tradicija vjere neće biti narušena, već će se eliminirati slike i metafore koje se ne uklapaju u bogatstvo Kristove poruke nade i spasenja.

Međunarodno Katoličko teološko povjerenstvo posljednjih dana raspravljalo je o tom pitanju i pretpostavljalo se da će Papa službeno objaviti ukidanje limba na audijenciji s Međunarodnim Katoličkim teološkim povjerenstvom održanoj u petak 7. listopada, no Papa u svom govoru ipak nije spomenuo limb. Benedikt XVI. namjerava ukinuti limb nakon savjetovanja s teolozima i svoju izjavu o ukidanju limba odgodio je na sljedeće dvije godine.

Prije 13. stoljeća Crkva je smatrala da sva nekrštena djeca, uključujući i novorođenu djecu koja su umrla pri porodu, zbog Istočnog grijeha idu u pakao jer nisu primila sakrament krštenja. No, 1905. godine papa Pio X. je o limbu rekao slijedeće: "Djeca koja su umrla prije nego što su krštena odlaze u limb, gdje ne uživaju u blaženoj viziji Boga, ali to ne znači da pate, dakle ne zaslužuju raj, no ni pakao ili čistilište".

Kasnije je u Katekizmu Katoličke crkve izostavljeno spominjanje limba, a o djeci umrloj prije krštenja piše da su prepuštena Božjem milosrđu. Katolički teolog John MacDaid za BBC je izjavio: "Zbog svakog roditelja vjernika koji izgubi dijete i kojega muči sudbina tog djeteta moramo biti potpuno uvjereni da je to dijete Bog primio na nebesima".


ŠTO REĆI NEGO: BRAVO, PAPA NAŠ HRABRI,A VAMA, RODITELJI, JASNA UPUTA:

KRSTITE VAŠE DIJETE ODMAH ČIM JE MOGUĆE, NE ČEKAJTE !

ponedjeljak, 05.03.2007.

POSEBNO IZVJEŠĆE

IZVJEŠĆUJEMO SVEKOLIKU JAVNOST DA JE SPP USPIO IZVOJEVATI JOŠ JEDNU OD SVOJIH BITAKA, OVOGA PUTA PRAVNU, TE NASTAVLJA S RADOM JOŠ SNAŽNIJI NEGO PRIJE!

O DETALJIMA NAKNADNO!

ZA DRŽAVU!

srijeda, 24.01.2007.

HOMOSEKSUALIZAM-poremećaj spolnoga identiteta (Prema Dijagnostičko-statističkom priručniku Svjetske zdravstvene organizacije (DSM IV klasifikaciji))

RIJEČ ZNANSTVENIKA:

Neuropsihijatrica prof. dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja

(izvod iz intervjua od 5.11.2006.g)


Prema Dijagnostičko-statističkom priručniku Svjetske zdravstvene organizacije (DSM IV klasifikaciji) homoseksualizam se ubraja u poremećaje spolnoga identiteta. Za takav poremećaj mora se potvrditi dijagnoza bez obzira radi li se o sklonosti prema muškarcima ili prema ženama ili prema oba spola. U takvim slučajevima, kako bi se potvrdila dijagnoza poremećaja spolnoga identiteta, moraju biti ispunjeni određeni kriteriji koji se na to odnose. Tako, u prvom redu mora postojati trajno i snažno poistovjećivanje sa suprotnim spolom koje nije samo želja za postizanjem neke od kulturoloških prednosti drugog spola. Kod djece se javljaju sljedeće karakteristike: neprekidna želja da se bude ili uporno tvrđenje da se pripada suprotnom spolu. Primjerice, kod dječaka preodijevanje u žensku odjeću a kod djevojčica insistiranje isključivo na muškoj odjeći, zatim trajno zanimanje za ulogu suprotnog spola u igrama, mašti kao i trajno maštanje da se bude suprotnog spola. Snažna želja za igranjem igara koje su stereotipne za suprotni spol. Snažna želja za prijateljima suprotnog spola. Kod adolescenata i odraslih izražena je želja da se živi na način suprotnog spola kao i uvjerenje da su vlastiti osjećaji ili reakcije tipične za suprotni spol.

Često se kod dječaka javlja negativan odnos prema vlastitom spolnom organu a djevojčice, primjerice, žele mokriti samo stojeći kao i da odbijaju prihvatiti menstruaciju i rast grudi.

Mnoge osobe s poremećajem spolnog identiteta postaju socijalno izolirane radi čega razvijaju osjećaj manje vrijednosti, posebice radi podsmijeha u djetinjstvu kada npr. dječaci usvajaju ženske kretnje ili način govora. Djeca s poremećajem spolnog identiteta često su tjeskobna, dok se kod adolescenata može razviti depresija i suicidalnost.
Za homoseksualnost nema nekih specifičnih laboratorijskih nalaza koji bi je potvrdili ili odbacili. Neka istraživanja pokazuju da se već kod djece između 2-4 godine može primijetiti zanimanje za suprotan spol, što odrastanjem postaje sve izraženije, ali tek jedna petina od te djece razvije poremećaje spolnog identiteta.

Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB 10) Svjetske zdravstvene organizacije, homoseksualizam se ubraja u psihološke poremećaje ponašanja vezanog uz seksualni razvoj i orijentaciju.